| < | svibanj, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
vidi, vidi neki fak ap! ostao u almost cool blogovima kao i kad sam zadnji put pisao... najs :) ajd, sad sam vec umoran i iscrpljen, rokno sam q-pack i vec dvije kutije pljuga, pa brijem da je vrijeme za spavanje, al ne misliti da sam ostao bez tema: chelskie je prvak, danas su izbori, nada je kurva, a porez mi ide babama koje piju socijalku, puše miljon cigareta na sat i rade tri sata na dan za šalterima na kojima nikad ne dođeš na red... mislim, imamo mi svojih problema, al o tome kad se naspavam. pozdraf! |
|
dragi dnevniche, daklem, here I go again... nije me bilo od 6. mjeseca '04.... so fakin vot! ne bi se ovaj blog zvao revolucija i revolt da se javljam kad me se očekuje... nego, vjerujem da je dozrijelo da kažem - IDEM! otvaram svoju firmu i od sada će biti onak kak ja velim! kad malo bolje razmislim nisam ziher da je to baš super i gr8 (mislim to da sam ja shef) i tak dalje, al nema veze, nemre biti lošije aj ges. eo, prvi post nakon skoro cijele jare. bitno da sam bar nekaj postao kaj ne. ajd, budte dobri svi vi chitaoci, a posebno moji najdrazhi budući klijenti! Vama pusa! :) |
Malo današnjih naslova s neta koji su me simply oduševili:"Thompson: Pjevam 'Juru i Bobana' kad mi je ćeif" - you go girl! "Mladen Grdović: Cijelo vrijeme pjevam za HDZ, a oni mi ruše" - zločesti jedni i... i... bezobrazni! šmrc "Američke bebe sve više na baby-fitnessu i jogi" - allrighty than... "Na satu vjeronauka štapom udario 14-godišnju učenicu" - "Župnik je, pak, tvrdio da se sve zbilo slučajno: on je mahnuo štapom, a djevojčica je podmetnula ruku." vidiš ti kak te nevinog odma idu optuživat i kao nešto prozivat cccc "Svakodnevni stres za kupce u supermarketu" - e ne bi mi bio da imam soma-dva ojra plaću "Paško Patak slavi 70. rođendan!" - Paško?????? "U 2004. više se kupuju samo kruh, cigarete i alkohol" - kruha i igara! hehe... "Za masakr do 15 godina zatvora!?" - k vragu, zakaj se uopće kontrolirat?! uz dobro vladanje izađeš i za 10 jebemu... "Danci za(s)kočili Talijane" - hehe uvijek sam tvrdio da su pomalo gey ti talijani, ali danci..? "Pošast tapkanja - nastavnici zapljenjuju sličice" - dammit, nije tapkanje nego kokanje!! koja vijest... |
i tako je sveznajući i svemogući ćir(o) progovorio. nek mu netko doda toalet papir! k vragu, ta govna su se rasipala posvuda!ovak, da se razumijemo, nisam imao povjerenja u barića pa ni u hrvatsku repku. još uvijek nemam. ali nadao sam se i još se uvijek nadam. kad god se ekipa skupila na pivici/kavici komentirali smo i srali po repki. zajebavali se na račun olića, šokote i još nekih. srali kak je barić trebao zvat ovoga ili onoga, te zakaj je zvao baš te koje je i tak... guy talk. popizdio sam i na remi protiv švicarske. ne zato kaj brijem kak su švicarci u kurcu nego zato kaj sam to vidio kao možda jedinu priliku za 3 boda u skupini, a i zato kaj su naši igrali ko mimoze. međutim, ono kaj je ćir(o) napravio prvo u razgovoru sa blažićkom kissassom (copyright by Nik Titanik:) pa na onoj pressici - fakin SMRDI!! ono je bilo tak u kurcu i tak odvratno pokvareno i pederski da je za nevjerovat!! ma volio bih vidjeti kak bi izgledalo da je neko pokušao to napraviti njemu kad je bio izbornik! ćir(o) peder si i u to nema sumnje! još mi je više diglo tlak to kaj se skriva iza nekog kvazi "pružanja stručne pomoći i savjeta". ma screw you cunt! sa takvom pomoći našoj repki ne trebaju neprijatelji. ćir(o) je ostavio repku u rasulu, desila se smjena generacija i kao da ovi novi sad ne znaju da nisu favoriti pa im treba neki panj koji će ih javno blamirati i pljuvati pred domovinom i svijetom! predlažem pritvor za ćir(u) za vrijeme trajanja prvenstva kako bi našima ostale bar kakve takve šanse da se saberu i krenu po još neki bod. go kroejša! |
gledah jučer tekmu engleske i francuske. niš nisam kužio, iskreno. brijem da je to bila neka namještaljka. kao kad znaju namjestiti rulet ili biljarski stol. ma znate onu šemu sa magnetima i to. jer kak drugačije objasniti fenomen kada igrač primi loptu preko pola igrališta na prsa pa na noge?? mislim, kaj se ne bi lopta trebala odbiti nekam, kajjaznam, daleko od njega? pa trčanje s loptom! mislim da su tu malo pretjerali... namještaljka je tu postala više nego očita. pa kak on može trčati a lopta ide ispred njega?! molim lijepo, pa nismo mi gledatelj idijoti! loptu fino treba vući iza sebe, boriti se s njom, eventualno se popiknuti na nju, ali u svakom slučaju ju izgubiti i/ili ostaviti usred trka. to je njeno prirodno ponašanje. ne kontrolira igrač loptu već lopta njega! baš mi je drago kaj nisam zapalio za portugal jer bi inače tražio povrat love za ulaznicu, časna riječ! no, nije da si nisam razmišljao o odlasku tamo. prvo sam razmišljao o oblicima transporta: vlak, avijon, bus, auto, bicikl, stopiranje,... auto nemam, a bome ni bicikl tak da je to otpalo. stopiranje i nije tak loša ideja ali nisam ziher da mi je guza spremna za takvu avanturu. čovjek nikad ne zna kome će uletiti u prometalo. kajjaznam kolko je dugo taj masni dlakavi kamiondžija na otvorenoj cesti, ko zna kaj se njemu već priviđa. fakat ne bih volio da u meni prepozna burek, pivu ili nedajbože svoju dlakavu brkatu susjedu koja mu je davala kad mu je žena otišla u dućan (dati susjedu). jebiga, strah je prevladao pa je i to otpalo. e kad smo kod straha sjetio sam se i zakaj su otpala prva tri rješenja prijevoza, ovi vlakovi, busevi i avijoni. avijona se bojim. fakat. mislim, ak je okej da letim po zraku zakaj nemam fakin krila, ha?! iako mi je jednom lik od svojih 2 metra (i horizontale i vertikale) zorno predočio kak mogu poletjet i bez avijona i krila... no to je neka druga (bolna) tema. i tak ostajem na zadnje dvije opcije koje mi baš i nisu neke, iskreno. svatko tko je makar jednom bio prisiljen koristiti usluge zagrebačkih kolodvora zna o čemu pričam. bus sam na žalost morao koristiti dosta puta. zgodničko je potražiti kakvu relevantnu informaciju na pultu na kojem piše "Informacije". dobije se jednako točna informacija ko da u dućanu pitate prodavača "jel mi ovo dobro stoji?". "ma narafski, ko da je šivano za tebe!". odlično! dakle, moj bus polazi sa perona 610 u 07:15. fino. dignem se ja u pol 6 ujutro, krenem na autobusni kolodvor (sa već kupljenom kartom), popijem kavicu, spustim se na peron 610 u 07:05 i čekam. čekam. još malo čekam. čekam još dosta. 07:55 još nema busa. fakin svit. šetnja gore do šaltera i pitam ženu da kad meni ide bus taj i taj. glupavi pogled, očita samokontrola da mi se ne počne smijat u facu i odgovor: "je gospon, pa taj bus vam je otišel u 07:30 sa perona 602". di ti je motorna pila kad ti najviše treba!? vot d fak gospođo?!?!? vot d fak?! jel mi lijepo piše na karti to i to, jel su mi lijepo na informacijama rekli to kaj mi na karti piše?! di je fakin zapelooooooo?!?! "ne znam", veli ona. ne zna! ona NE ZNA! okidoki, ja do uprave, oni su kao malo nekaj zatvoreni u uredu, kao nekaj "istražuju", ovo ono, pičke materine, nadaju se ako dovoljno dugo ostanu zatvoreni u uredu možda mi dopizdi pa odem. anywho, nakon nekog vremena izađu kažu da je bio neki zajeb i da će mi vratiti pare minus 10% nekakvih kolodvorskih troškova. khm pardonček, "kolodvorskih troškova"?? tu je nastupila razmjena kojekakvih prijetnji i psovki, pa mahanje uredskim priborom i tak... ne baš "pa-di-si-mi-kompa" atmosfera u svakom slučaju. na kraju su izvukli nekakav pravilnik gdje fino piše da me mogu sjebati na taj način tak da sam ostao bez municije. u prolazu sam u poluglasu prkosno dodao: pravilnik vam je u kurcu. nije da sam napravio nekaj posebnog a i nije mi baš ni bilo posebno lakše, al nisam se mogao sam tak odšetati... a glavni kolodvor, to je priča za sebe. od sekunde kada prođem kroz onaj masivni ulaz pa dok ne izađem iz vagona na samom odredištu nisam ziher da li sam ušao u dobar vlak. prvo pokušam na šalteru informacija: "možete li mi reći kada i od kuda kreće vlak taj i taj?". vidim da se žena istinski trudi da ne izbaci nešto tipa: "a možete li vi lijepo odjebati?!". umjesto toga samo prstom uperi na big ass display nad ulazom. okej, maj bed. stojim vani i pokušavam skužiti glas kroz onaj rasklimani razglas: "vlak iz... u... greb... četri... peron... kasni... minuta.... sesvete". a, okej onda. pričekat ću malo. Samo ću stati tu sastrane na peronu... ovaj... hoću reći kolosijeku... ovaj... ma tu gdje jesam. samo se nadam da ću stići uloviti natpis na A4 papiru kad vlak protutnji pored mene. osim ako već ne stoji i čeka. jebote koja paranoja! trebali bi imati neki display sa cijelim planom perona i kolosijeka i da fino trepće neka lampica sa nekakvom oznakom vlaka koji se sparkao ili koji kreće. možda u 2583. godini... upravo sam dobio komentar da ljudi ne vole čitati ovak dugačke blogove. mislim da ću upravo saznati da li me može biti manje briga. u svakom slučaju ću se potruditi. |
volim znanost. promatrajući novosti na tom polju nekako imam osjećaj da ljudski rod napreduje. rješavaju se problemi, stvara se nada, prognozira se budućnost... ne znam, prilično je utješna ta znanost, bez obzira na razna alarmantna upozorenja koja isplivaju svako toliko. čak je i to utješno, jer shvaćam da postoji netko na ovom svijetu tko shvaća problem i tko je dovoljno utjecajan da njegovu poruku čujem i ja - nitko u nigdjezemskoj. to je okej. fakat daje nadu. no progres znači i promjenu, a promjena nije kod svakog dobro došla. primjer koji u ovakvom slučaju najviše volim koristiti jest dolazak željeznice. čitam, gledam i slušam kakva je panika zbog toga vladala (u pojedinim krajevima), ali ostaje činjenica da je ona bila neizbježna. i to iz čistog logičnog razloga što je donosila (daleko) više dobra nego zla. tko može zamisliti današnji svijet da nam se nije desila ta željeznica, pa potom auti, avioni, space shuttleovi, internet! oke, u ovom stadiju moram prekinuti ovo kaj sam do sada napisao i prebaciti se na drugu temu. stvarno i najiskrenije nisam imao namjeru pisati o crkvi ali sve ovo što sam naveo gore tjera me da sve intenzivnije razmišljam o njoj i načinu na koji se bori protiv promjena. odmah na početku moram reći da sam katolik (ponosan:) i pripadnik te crkve koja mi se nametnula kao tema. teško da sam ja neki reprezentativni primjer nekog praktičnog vjernika: pušim, znam popit, psujem, ne glasam za hadeze, ma nekad znam otići tak daleko u svom grijehu da i kondom koristim! ali svejedno, vjernik sam i još uvijek pripadam crkvi. no, ponekad se stvarno pitam da li bih ja i dalje pripadao toj instituciji da se pita nekog statistički prosječnog svećenika? da li ja uopće želim biti dio nečega što mene ne razumije i ne prihvaća? imam nekoliko prijatelja koji su promijenili vjeru. kada sam jednog pitao zašto odgovorio mi je: pa mi ti tamo imamo jednom tjedno okupljanja gdje razgovaramo, raspravljamo o problemima i pokušavamo si pomoći. ok, votdfak?! na to sam se sjetio kako je tekao samo jedan od mojih bezbrojnih pokušaja razgovora sa župnikom i kapelanom o nekim glavnim pitanjima vjere, o stvarima koje su me zaista mučile i koje sam vidio kao problem. odgovori su uvijek bili s visoka i s podsmjehom, kao: ma šta ti znaš ili ti si premlad za takva pitanja ili (meni najdraže) to je jednostavno tako i doviđenja! iskoristio bih ovu priliku da im se zahvalim na svesrdnoj podršci u izgradnji i definiranju mene kao vjernika. ti ljudi su crkva danas. svi njeni stavovi, fleksibilnost, pristupačnost, razumijevanje i ljubav. strašno sam ponosan na svoju vjeru i čvrsto vjerujem u njene korijene i smisao njenog postojanja, ali nikako se ne slažem s onima koji sebe nazivaju "čuvarima vjere". zašto Bog želi da ja glasam za hadeze? zbog čega mi želi spolno prenosivu bolest ili disfunkcionalnu obitelj? zašto On želi slijepu ovcu u svom stadu? zašto nam je dao moć odlučivanja o sudbini i potom nam dao tamo neke koji će nas cijelo vrijeme držati poslušne u toru? zašto ne smijem znati? zar postoji samo jedan jedini način da budem uzorni vjernik i da na taj način na kraju odem u raj? a što je sa muslimanima, židovima, hindusima, budistima? ako su ti ljudi živjeli svoj život tako da su ljubili bližnjeg svoga, nisu krali, nisu ubili, trudili su se nikoga ne uvrijediti i tako dalje i tako dalje. što s ljudima koji su uistinu dobri ali im se vjera "pogrešno" zove? mel gibson je na interviewu povodom izlaska Pasije na to pitanje odgovorio: "i oni će otići u raj, samo malo teže od mene". eto bisera. a zakaj bi njima bilo teže pronaći vječni mir nego nama "pravovjernicima"?? nismo li mi svi djeca Božja? ne uči li nas tome naša vjera? nismo li svi pred Bogom jednaki? ozbiljno mi smeta kako katolička crkva propada, kako joj se izruguju u svijetu i ismijavaju ju. ali eto, i ja sam među njima i to zato što me više od njenog propadanja smeta razlog što su njeni "čuvari" krivi za to. njihovo tumačenje vjere nikako ne može biti ispravno. zašto? pa za početak pitao bih gdje je nestao asketizam?? gdje je skromnost i lišavanje od materijalnih potreba kako bi bili bliže duhovnoj čistoći? od kuda njima pravo da mene usmjeravaju a sami ne znaju što rade? i gdje im je pritom strah od Boga? kako se ne boje Njegovog suda? a s druge strane svim se silama trude držati stado u redu tako da ih straše. što kada ljudima bude dosta straha? što ako ti ljudi pomisle: ako On oprašta možda će me voljeti i ako ne budem strepio svake sekunde? jer Bog nas neće pokositi svojom srdžbom već pomaziti rukom milosti i to je prava istina naše vjere. Bog ne želi da mu se neprestano klanja i gleda jedino prema Njemu. On želi da se međusobno poštujemo, razumijemo i volimo. On želi da budemo dobri jedan prema drugome jer samo tada možemo Njega doživjeti. u ljubavi ne postoje ni imena niti boje. u ljubavi ne postoje niti oblici niti potrebe. ljubav je užitak davanja. nije li to što Njega čini božanskim? mislim da ne treba Njemu kult slijepih i gluhih. nije li nam zato zabranio Zlatno Tele? |
dakle, ponekad se stvarno zabrinem za sebe. ja ne znam koji mi je vrag sometimes. jučer predvečer vratim se s posla, s tim da sam još malo fušario sa starima kao OFŠ (obični fizički šljaker) tak da sam bio totalno strgan. s obzirom da sam cijeli dan proveo na 5 deka polija i lisnatom sa sirom bio sam gladan, ali zvjerski! e, i kaj ja napravim?? umjesto da se legnem ispred frižidera i krenem trpati u sebe sve što nije potpuno sirovo (kao što to obično bude) ja sam se odlučio biti mudar i pripremiti si malo meseka. je, meni se baš jelo neko meseko s jajima ili na saft. problem je u tome što je meso bilo smrznuto. ha, kad bi to mene moglo zaustaviti, kažem ja sam sebi. i tak fino izvadim ja te fakat jako smrznute komadiće mesa i stavim na odmrzavanje. ne u mikrovalnu (jer ju nemam), ne na radijator (jer ne grije), ne u pećnicu (pa ko je još čuo za takvo odmrzavanje jebemu!) već, čistom eliminacijom opcija, pored sudopera. i tak ja fino krenuo pod tuš na, po Eve, iritantno dugu seansu opuštanja (hehe sori micek nemrem si pomoći:) i nakon toga se fino zavaljao na dvosjed strpljivo slušajući grmljavinu u želucu. no, s vremenom se grmljavina utišala a tijelo počelo popuštati gravitaciji i težiti horizontali. i tad mi sine: jesus, klopa! i pitam ja tak moju dragu, premda sam već znao odgovor, kaj se može napraviti s poluodmrznutim mesom. odgovor je, naravno, pripremiti ili hititi. woofuckinhoo. ništa, ispratio ja Eve domeka i stao pored tvrdoglavo neodmrznute klope. kaj sad?! da nisam podstanar koji uglavnom vidi mesinu samo kod staraca u nedjelju vjerojatno bih rekao fuck it i otišo spavati. međutoa situacija je radikalno drugačija. uzeo sam klopu, stavio ju u vruću vodu (znam da će sad neki reći da sam to mogao i prije, ali baš nisam htio!!! jebemu) i čekao. čekao. čekao. pa tome je trebalo još pola sata! strava! da, zaboravio sam napomenuti da je buđenje u 6 ujutro. i tak fino kad se to otopilo, krenulo je čišćenje, rezuckanje i sjeckanje povrća. taman kad sam s tim završio (jedan ujutro) skužio sam da mi je jedina dobra tavica u totalnoj komi jer unutra stoji pregoreno ulje od prije 4 dana. trenutak dileme. hm, i ovako i onako mi treba ulja, osim toga ne bih sad htio daviti susjede sa pjevom cijevi kad kroz njih šikti vodu u gluho doba noći (kak se ja brinem za njih, moš mislit), a i spava mi se... ali razum je ipak na kraju prevagnuo i tak se ja bacih na svesrdno ribanje, guljenje i skidanje bar prva 2-3 sloja masnoće s tavice. pol dva. i tek sad može početi pripremanje safta (skužio sam da nema šanse da ću sad moći jesti nego sam si krenuo pripremati gablec za sutra, a sam bog zna kakav bi jaja imala okus toliko kasnije). bla bla bla klasično pripremanje safta, osim kaj je trajalo pun qrac dugo. pol 3, voila! gotof saft. u tom trenutku krenuo sam razmišljati o prijavnici za neku instituciju za mentally challenged, ali mislim si votdfak, to kaj sam nevjerojatno strgan i dižem se za samo tri i pol čuke trebala bi biti dost velika kazna. ipak, za svaki slučaj sam se pri ulasku u sobu koljenom zveknuo u štok. |
jučer sam fakat bio ljut i stvarno sam se raspisao, ali čini mi se da sam ispucao veći dio onog što me davilo (bar za sada :). danas je malo drugačiji dan. ne znam zašto. čudno je to. odeš spavati sav fucked up, ljut, umoran, iscrpljen, nikakav. probudiš se i odjednom si drugačiji. ma mislim, nije da mi je jutro bilo idealno: teško mi se bilo ustati, pa razbuditi, prekipio mi je veći dio vode za kavu dok sam bio predugo u kupaoni, nisam se obrijao (nije mi se dalo, opet) i tak. ali svejedno, iz nekog razloga, osjećam se drugačije. pa, gotovo dobro da stvar bude čudnija. ne fakat dobro, ali ne niti loše. to je okej. nikada nisam težio savršenom dobru, nisam utopist, tako da je "gotovo dobro" skroz dobro :). jesam li ja uopće išta rekao u posljednjih par rečenica? no, nema veze, to stvarno nije bitno. bitno je da mi je relativno zabavno zapisivati tok misli pa makar bile kratke, isprekidane i prilično besmislene. mislim, možda bi imale smisla na nekom drugom blogu, ali ne na ovome, brijem, ovaj je posvećen mojim frustracijama. no izgleda da je danas jedan od onih dana kada su te frustracije i sav taj revolt malo tiši. nisu nestali, jasno je da to nikada ne nestaje, ali danas nemaju potrebu izaći na površinu i odvaliti paljbu po svemu živom i neživom. i to je okej. anywho, baš sam raspoložen za promišljanje o svom životu ali u nekom normalnijem i pozitivnijem svijetlu. jutros sam se, kao i svako jutro, čuo sa Eve. na žalost ne živimo zajedno, tako da sve one krasne jutarnje obrede slanja pusa i izmjenjivanja nježnosti moramo obaviti preko telefona. pa dobro, ne živimo tisuću kilometara jedan od drugoga tako da je malo lakše jer znaš da ćete se na kraju dana vidjeti, izljubiti, maziti i sve će biti okej. osim toga, nadam se da nećemo još dugo tako. volim njen glas ujutro. posebno volim kada je tako cheerful kao danas (ne mogu se sjetiti adekvatnog hrvatskog izraza). to me može toliko raspoložiti, ma teško mi je uopće napraviti nekakvu usporedbu kako bih približio taj osjećaj. i nije samo to, nego i ta neka toplina, taj zvuk koji mi govori koliko joj je drago što me čuje. to je izuzetno bitna stvar. nisam to shvaćao do nje. kada osjetiš u njenom glasu da joj je drago što si njen, da joj nedostaješ i da te voli... da li mi se to samo čini? da li postoji nekakav znanstveni dokaz da takvo što postoji? nemam pojma i baš me briga, iskreno. svaki dan ona demonstrira svoju ljubav na bezbroj načina i znam da je onaj osjećaj koji imam pored nje zbog nje. bitno je osjećati se voljenim i ima li uopće što bitnije? sada bih mogao pisati o tome kako je svijet prebolesno mjesto gdje su ovakvi osjećaji istinske oaze, ali danas me nije briga za ostatak svijeta. danas sam u glavi samo u svom svijetu, tamo gdje je Eve... |
ameri. jebote koji narod. nastali od otpada koji stari svijet nije želio. sitni i veliki kriminalci, silovatelji, konjokradice, ubojice i tak lista ide dalje. ta ekipa sagradila je ogromnu državu sa još većim utjecajem. pritom su morali malo pobit, silovat i okrast neke domoroce, ali to su prikazali kao herojski čin oslobađanja zemlje od smrdljivih divljaka tak da je to okej. u toj istoj zemlji možeš ubiti čovjeka ak ti je na posjedu, doduše moraš imati vidljiv znak upozorenja da je to private property i da si smrdljiva seljačina crvenog vrata sa puškom većom od tebe (ajd dobro, ne moraš reć da si seljačina). mislim, mogao bih tak nabrajati do preksutra, ali neću reći ništa novog. no, ono kaj me najviše muči kod te nacije jest razina njihove gluposti i agresivnosti. jebena kombinacija. u životu se ne bojim ničeg osim glupih ljudi. kaže jedna dobra izreka da se s glupim ljudima nikad ne treba svađati jer će te prvo odvući na svoj nivo i onda dotući iskustvom. upoznao sam par amera koji su me jednostavno šokirali razinom svojeg neznanja i gluposti, ali ono što me potpuno dotuklo jest apsolutni nedostatak neugode zbog istog. čekaj malo, shvaćaš li ti da nije cijeli svijet USA?? razumiješ li ti da ja ne želim savjet i pomoć čovjeka koji ima lažne i dvostruke moralne vrijednosti, koji ne zna kak se zove zemlja i glavni grad države kojoj želi "pomoći"?! jebemumater, da li ti je jasno da mi neće biti great ak me oslobađaš sa raketama i krdom vojske?? stoko neuka. i ko im je precjednik? ha? fakin buš! čovjek koji se tolko iznapijao i drogirao u životu da mu je mozak usahnuo! uf, moram se malo primiriti jer ne mogu više niti tipkati od bijesa. osobno, nikako nisam za ulazak hrvatske u EU, ali s druge strane apsolutno podržavam stvaranje takve superdržave. jednostavno je nužno potreban jedan gospodarski i vojni (na žalost) div koji će parirati amerima i držati jezičac na sredini vage. jer ovo je za neizdržat. ovakvu bahatost i aroganciju treba držati pod kontrolom. rekao bih i kazniti ali to je već u procesu. kad smo kod kažnjavanja, zanimljivo je bilo promatrati i slušati paniku koja je nastala nakon 9/11. da budemo jasni, nije me tako nešto nedajbože razveselilo, pa čak niti ostavilo ravnodušnim. nikad nisam bio jedan od onih koji smatraju da su oružje i smrt alati za postizanje cilja. ugasli životi su najveća tuga svijeta. trebali bi biti. oke, sad već vidim da će u ovom tekstu biti dosta skakanja sa segmenta na segment, ali nemam živaca paziti na strukturu. no, pisao sam o panici koja je nastala... kak ih je to užasnulo, čovječe! oni NISU nedodirljivi! nemreš bolivit da bi nekome moglo pasti napamet vratiti šamar. to je njih sjebalo najviše, činjenica da je nekome palo na pamet udariti po niima na njihovom teritoriju. ali ono kaj još nisu skužili da je ekipi već sasvim svejedno. nemaju ništa za izgubiti. jedino što imaju jest oružje. buš jr. negdje u tatinoj ladici ima i račun za to. kako ti ameri imaju snage i volje slati sinove i kćeri u neke daleke ratove koji nemaju nikakve svrhe? kako imaju snage spuštati lijesove iz aviona i onda u njega nazad trpati svoju preostalu djecu? nitko ih nije dirao, nitko ih nije provocirao, nitko im se nije došao nepozvan na private property, zakaj onda? da li je moguće da je uzrok takvom čemu samo ljudska glupost?? iskreno, teško mi je vjerovati, ali ne vidim drugo objašnjenje. ma zapravo, glup sam. zaboravljam glavni pokretač - lovu. oke, svi (ili većina nas) stremimo k tome da imamo više love, ali koliko je dosta? i u kojem trenutku kažemo da je cijena zarade preisoka? kada kažemo da su alati kojima se služimo jednostavno preprljavi i preopasni? u kojem trenutku smo uspjeli procijeniti koliko zaista ljudski život vrijedi? i tko su ti jebeni ameri da mogu određivati što je nekome drugome dobro? tko su oni da odlučuju tko će živjeti a tko umrijeti? tko su oni da tako brutalno i agresivno odlučuju o sudbinama milijuna drugih? oni su ljudi koji imaju moć i stalnu potrebu za demonstracijom iste.idemo malo pogledati što im se dešava doma. prvo bih se dotaknuo osobnih sloboda, te stvari na koju su oni toliko neopisivo ponosni i koju ostatku svijeta trljaju na nos kao primjer kako to treba biti. samo da ponovim, nisam bio u americi ali imam frenda koji je tamo jako dugo živio i, osim toga, čitam vijesti. dakle, to je zemlja u kojoj se ne smije pušiti gotovo nigdje, čak je u kaliforniji izglasan zakon po kojem te netko može prijaviti ak pušiš u privatnosti vlastitog doma (??), pregledavaju ti cipele na ulasku u avion, plijene grickalice i škarice za nokte. to je zemlja u kojoj te mogu uhapsiti i bez suđenja držati zatvorenog u neljudskim uvjetima u nekoj stranoj državici. jedini preduvjet je da te netko prozvao teroristom. bivši djelatnici UDBA-e svakako mogu pomoći savjetom ili predati CV. to je zemlja u kojoj pod osobne slobode ulazi dozvola za posjedovanje oružja (nisam siguran postoji li ograničenje za kalibar, ali mislim da ne) i, kao što sam već napisao, target practice s ekipom koja ti se nađe na posjedu. istu tu državu gospodarski je slomio čovjek kojem je popularnost zbog toga pala revolucionarnih 1.5% (dozvoljena margina za pogrešku je -2%). dolar je na najnižoj razini u posljednjih xy godina (zapravo od kada mu je stari bio na čelu države), dow jones jedva drži glavu iznad desetke, cijena nafte će u odnosu na cijenu auta uskoro biti ko i cijena cartridgea u odnosu na printer. jeftinije će biti kupiti auto s punim rezervoarom nego ga natankati. ali zato oni koji su imali imaju još i više. sad mi je tek palo na pamet, jebote da nije buša savjetovao netko iz hadezea? eto materijala za jednu finu teoriju zavjere. sad tek, pišući ove svoje misli shvatio sam određene paralele između one usrane vlasti i ove usrane vlasti. pa i mi imamo hrpu bahatih agresivaca koji svoju želju za destrukcijom skrivaju iza patriotizma i prljaju ime Svevišnjeg pozivajući se na Njega! i mi imamo hrpu mamlaza i debila koji ne ispunjavaju obećanja, kradu od siromašnih i daju bogatima, trkeljaju u medijima, provode čistke, imaju nadzor nad telefonskim pozivima, uništavaju gospodarstvo, šalju naše cure i dečke u neke random ratom zahvaćene države koje nemaju veze s nama, kažnjavaju i markiraju neistomišljenike. no, imam osjećaj da je naša vlast na nekim poljima nesigurna pa ću im ja pokušat pomoć nekim savjetima. mislim, svjestan sam da sam ja samo jedan od stoke sitnog zuba, ali jebiga, još uvijek uredno plaćam porez pa ću se na to pozvati. daklem, korak po korak: generali - šaljite sve u haag bez pitanja, kao i do sada, i pošaljite carli pusu po njima hebrang - ne samo da ga ne prozvati za kvazi grijehe (to se ionako samo smrdljive komunjare žale) već ga i kandidirati za precjednika, dovesti šlepere rvata i reć im da glasaju za njega žužul - zbog zasluga bi mu trebalo dati bar još jednu izrazito relevantnu funkciju kosorica - za početak urediti da je njezina slika stalno prisutna u gornjem desnom kutu TV ekrana da se ne mora žena stalno zajebavati trčeći za kamerama. zatim, u svakom gradu joj srediti da se trg ili barem ulica zove njenim imenom i napraviti, te joj posvetiti, bar 17 kapelica POS - svakako ukinuti!! bez razmišljanja! pa to je prošla vlast progurala a vama od toga ni kune u džep. sramotno! gasi! cijena stana - diži za 1000 eura po kvadratu! ak stoka oće živjeti van štala nek si plate luksuz! PDV - ne samo da ga ne smanjiti već ukinuti sve varijacije u kojima je on manji ili je nedajbože nulta stopa u igri birokracija - dodatno poduplati i dići cijene njihovih raznoraznih taksi. izmisliti nove takse. gospodarstvo - tu samo nastavite, dobro vam ide i bez savjeta. još bih samo dodao da smatram izuzetno zdravim način rješavanja dosadašnjih gorućih problema. kako bi se smanjio broj neriješenih sudskih procesa dizanje davanja odvjenicima i sucima je rješenje koje se nametalo već samo po sebi. neplaćeni rad nedjeljom? pa apsolutno normalno da bi trebalo zabraniti nedjelju kao radni dan, žao mi je što vas je stoka sjebala po tom pitanju, ali siguran sam da ćete se vi sjetiti novih zabrana i ograničenja! pa tko je još vidio da ti razni državni službenici zarađuju svoju plaću?? i za kraj jedan savjet vezan uz vanjsku politiku: još vam malo pete vire iz buševe guzice, dajte još malo dublje... |
tolko stvari me raspizdilo u zadnje vrijeme da mi je za poludit. koliko mi je baš zgodno i praktično što je svijet postao "veliko selo" (kao nekad je bio neš drugo) toliko i mrzim tu ideju. ovako bez problema mogu pronaći i čuti za takve idiotarije da mi se spontano kontrahiraju dijelovi tijela (za neke niti ne znam kak se zovu) a uzrokuju izbacivanje još neprobavljenih ostataka jučerašnje večere od prekjučer. kroz nos. iz nekog razloga sam se upravo sjetio najčešće rečenice na raznoraznim beauty-miss-queen natjecanjima: "ja želim mir u svijetu i jednaka prava i mogućnostima svim stanovnicima Zemlje". koji vam je kurac?? komunizam je umro! osim toga, ja ne želim mir. jebeš mir! ja želim hebranga za ministra, da razbijamo, palimo i unakažujemo navijače suparničkih nogometnih klubova, uvlačimo se amerima u šupak, šaljemo našu ekipu da vodi ratove za one koji su ignorirali naše ratove, tjeramo stoku da radi i onda im ne dat plaće, a za te neisplaćene plaće kupit si aute i kuće. kuće bez dozvola sagradit drugoj stoki u dvorište i nadvisit ih bar za miljon i osamsto metara da sunca više ne vide, a autima im se vozit po gradskim travnjacima, na kraju još i potplatit suce da nam više ne seru. da bar imamo hebranga za ministra, posljedicu incesta za precjednika najjače svjetske nacije, raznorazne fanatike koji se dižu u zrak za par junferica i amere koji im plate taj prsluk s 3 i pol kile c4. kad bi nam bar hebrang bio ministar i kad bi bar imali idiote za volanom koji vozačku nikad nisu vidli (bonus ak je razlog tome kaj su zapravo fakat slijepi) a auto im je prošo tehnički zato kaj se gospon mehaničar dao kupit za ćevape i pivu (ko i gospon doktor). baš bi bilo jebeno dobro kad bi hebrang bio ministar, kad bi nam na početku turističke sezone počeli raznorazni ogromni radovi koji bi trajali taman do kraja iste, kad bi se turistička ponuda sastojala od starog domaćeg jela pizze za 70 kuna na zmazanom tanjuru, nerazrezana i bez bešteka a koju je dofurao konobar čist i uredan ko da se upravo vratio sa kolinja. za idealnu ponudu na to još treba dodati pesa koji ti se upravo posrao pored stolice i gazdu kojeg to uopće ne jebe jer je to samo prirodno i ne pada mu na pamet to s prstima uzimat pa makar u rukavici bili. carski bi to bilo s hebrangom na čelu nekog ministarstva, s crkvom koja se pod okriljem Svevišnjeg petlja u politiku, odlučuje kako će njeno stado glasati, kada i gdje će kupovati, kada i gdje kavu piti, kako će razmišljati, koga će voljeti a kog ne, koji su nam heroji a koji zločinci, a sve to, opet, u ime Svevišnjeg. joj jeben bi bio taj svijet. ma koji fakin mir?! fak mir, kažem ja! a osim toga kaj je mir? glasaj za HDZ i imat ćeš duševni mir, kaže crkva u Hrvata. razboli se pa probaj tražit lijek. imat ćeš trajni mir, kaže hebrang. dakle, sve je samo stvar definicije. ja imam potpuni mir jel vidim kak sve ide u kurac. ajmo svi uzet neko oružje u ruke da završi ova zajebancija što prije. pa nemreju ameri sve sami jebemu... |
ovaj vikend je bio dobar, fakat je. nikakvih problema, sve je bilo simply savršeno. Eve i ja smo pospremili cijeli stan, sredio sam si balkon (s kojeg puca tak krasan pogled na park sa terenom za boćanje), složio sam si i klupicu uz svesrdnu pomoć mog kuma (bez čijeg alata i ekspertize bi imao finu količinu drva za potpalu), i tak, fakat najs. doduše, prošlo mi je kroz glavu u par navrata kako nisam ništa stavio na blog, ali simply mi je bilo predobro da bih si dozvolio bilo kakav oblik mentalnog zamaranja. no, prošao je vikend, došao radni tjedan i susreti sa sugrađanima, a sa tim frustracije, sranja i inspiracija za blog. prvo i osnovno, fakat smatram da bi trebalo uvesti nekakav pravilnik za korištenje bankomata! najgori su početak i sredina mjeseca. uredno je red na bankomatu, a ispred mene se uvijek nasere neka baba (još niti jednom muški, statistike radi, a i da odagnam primisli da sam neki šovinist il tak nekaj) sa 158 kartica. diže plaću za pol firme! pa nema šanse da bih ikad ikome povjerio svoju karticu zajedno s pinom, nema toga kaj bi me natjeralo. i ovak mi je nemoguće pratiti stanje na tom smrdljivom računu i kontrolirati troškove. nego, da se ja vratim na početak. i tak da baba diže pare sa svakog računa, naravno sa svake kartice drugačiji iznos, a koji je načrčkan zajedno s pinom na nekom mini papiriću pa ga pokušava dešifrirati pol čuke. pa onda, za svaki račun čeka i ispis i tak to traje otprilike dok mi već unučad ne počne trčkarati oko nogu. ali definitivno najjača stvar kod takvog podizanja love je kad ekipi treba recimo 1400 kn sa računa. u tom slučaju podiže se najveći iznos love koji je ispisan na ekranu (800 ili 1000 kn, ovisno o bankomatu), pa se izvadi kartica, pa se pričeka desetak sekundi da se može ponovno ubaciti ista, pa ponovno dešifriranje pina i dizanje ostatka love. za koji vrag stoji ona opcija "ostali iznosi"??? jel itko primjetio tu opciju?? stoji lijepo ispisana u donjem desnom kutu ekrana, baci pogled dolje desno, gle, suprotno od gore i drito nasuprot lijevoj strani!!!! fakin stisni gumb "ostali iznosi"! molim te, molim te, molim te! ne, ide i druga kartica... dizanje iznosa, vađenje kartice, stavljanje iste kartice, dešifriranje pina, dizanje love... dođe mi da si pucam u koljena. zašto, zašto jaaaa?! a da stvar bude bolja, treba mi 100 kuna za dućan, ništa više, samo 100 kuna. na kraju odustajem i odlazim na bankomat od neke banke (sa valjda 500 registriranih korisnika) gdje nema nikakvog reda, uzimam 100 kn i plaćam proviziju. jeeee. fakin hel. doduše, par puta sam se sreo sa ekipom koja je primjetila opciju "ostali iznosi". i onda oni fino hoće dići, recimo 1100 kuna, a bankomat im uljudno uzvrati: "iznos mora biti zaokružen na 200 kn". i kaj oni naprave? dignu 200 kn, pa izvade karticu, pa ju stave nazad, pa "ostali iznosi", pa opet 200 kn i tak do iznosa koji im je potreban. ima i malo racionalnijih koji se jednostavno vrate na prethodni izbornik, dignu maksimum koji mogu, i onda to ponove do iznosa koji im treba. istina, ovo možda pomalo ide i na dušu banaka koje su takvu obavijest mogle i malo bolje sročiti. tako ćemo uskoro imati i obavijesti poput, npr. na peglama: "po zagrijavanju ne prislanjati na kožu" ili recimo za noževe: "ne pokušavati gutati" i "nije dozvoljeno korištenje mlađima od 3 godine". k vragu, znam neke kojima bi takva upozorenja skroz dobro došla. my base belongs to them once again... |
okej, da se razumijemo, u eri prije Eve nisam htio imati apsolutno nikakve veze sa nogometom. preslabo je reći da mi je to bila zadnja rupa na svirali. no, uz njezinu fanatičnu zaljubljenost u Juve i detaljno znanje bilo koje jače lige u svijetu, čovjeku je teško ne pokazati interes. kaj ima u tom nogaču da je njoj i nekoliko milijuna (milijardi?) drugih ljudi tak fenomenalno? zakaj je to najbitnija sporedna stvar na svijetu? i tak sam ja malo po malo uz neizostavno gunđanje počeo snimati tekme preko ramena. dobro, moram biti iskren i reći da je Eve napravila prvi korak u tom približavanju ineteresa. naime, do mene ona nikak nije mogla smisliti star trek. iako nisam jedan od onih koji okolo briju u uniformama i pamte rečenice iz serijala pa se međusobno nadmeću u poznavanju najbezveznijih i najtrivijalnijih mogućih gluposti (što sve skupa izgleda kao da nemaju život ni u tragovima), fakat si volim pogledati neku dobru epizodu. ne znam, brijem na sf. no, da se vratim na temu, Eve je počela gledati star trek, ja nogač. i tak sam si ja našao i ligu i klub koji su mi bili najzanimljiviji. naravno riječ je o najdinamičnijoj ligi na svijetu (IMO) - premiership, i definitivno najjačem klubu u svijetu (bez obzira na gaf u ligi prvaka) - Arsenalu. zakaj je meni premiership liga tak dobra? pa kao što sam već rekao, igraju tako brz, dinamičan i efektan nogač da je teško ne uživati u njemu. svaki klub, bez obzira na poziciju na ljestvici, može dobiti bilo koji drugi klub. svi su tako jaki da simply ne postoji easy tekma. ma nešto predobro. i tak sam ja polako počeo škicati i u druge europske lige i, iako u početku izbjegavajući, neminovno došao i do 1. HNL žuja. OMG! OMDG! kakva strahota, kakav jebeni užas, kakvo mučno iskustvo! u jednoj od dražih mi kolumni na netu, Pušioni, naletio sam na predobar komentar "derbija" između dinama i hajduka. čovjek je opisao tu tekmu kao da "dva debila igraju fifu na playstationu". moj bože kako je bio u pravu. pa to je nešto nevjerojatno. random ispucavanja lopte što često završava iza out linije, dodavanja koja izgledaju kao da im je netko iskopao oči a noge polomio u koljenima (možda bi netko i trebao?), a tek situacije kad je lopta slobodna! ili 20 igrača trči prema lopti (ponekad i svih 22) ili ju svi ignoriraju jer imaju važnijeg posla stajati tu gdje jesu i valjda promišljati o životu, njegovom cilju i smislu svih nas kao dijelu nečeg većeg. i onda odjednom negdje iskoči tema, kao suci su neprofesionalni i ne odrađuju korektno svoj dio posla pa zbog toga klubovi gube bodove. pa molim vas! ja se iskreno divim tim sucima! mislim, ja da sam na njihovom mjestu prekinuo bih tekmu još u prvom poluvremenu i sve poslao u svlačionicu zato kaj su jadni! žibe mado, a ne tu sramotit se i gubit mi vrijeme! svima fino kartone zato kaj su lijene seljačine koje poziraju umjesto da rade ono za kaj su jebeno dobro plaćeni! dobro, jasno mi je da govorim o samo nekoliko klubova koji imaju para, ali jebemumater zakaj ti klubovi onda ne igraju dobro?! a kad smo kod toga imam ideju zakaj ostali klubovi nemaju tolko para, odnosno sponzora. pa nemreš se od sramote pojaviti pred nekoliko tisuća ljudi koji fanatično navijaju i vjeruju u tebe i onda se izdrkavat po terenu. trči malo! treniraj, bori se!! nemoj fejkat neku primadonu, jer si tek primadone ne mogu dozvoliti da budu ispod prosjeka! i onda sheme sa nariktavanjem sudaca, kao ovaj nama bolje leži pa ćemo zato dobit tekmu. prevaga nije u igračima. i jedan i drugi trener (fakat svejedno o kojim je klubovim riječ) uopće ne računaju da će im pobjedu donijeti snaga njihovog tima ili gaf suparničkog već – sudac! fakin sudac! ak je on na mojoj strani možda druga ekipa završi na 10 igrača, ili poništi njihov gol, ili mi dosudi neki fini slobodni, ili možda čak dobim i penal! ha!pitam se zakaj nema ljudi na tekmama... zakaj da ja dam svoje teško zarađene novčeke da gledam 22 debila kak se zajebavaju, izdrkavaju i natječu ko će izgledati defektnije, pa nisam ni ja od jučer. stoga gospodo, dok ne počnete španat nogač kak spada zajebite gledanost i respekt , a počnite se navikavat na svesrdno pljuvanje! a do daljnjeg gledam satelit i novutv (iako više nego očito favoriziraju man utd, al o tome neki drugi put) i uživam u N-O-G-O-M-E-T-U! eto, danas imam čak i novi termin za neke... P.S. Hvala anderlonu i dariu :) |
kaže stara dobra narodna. nisu ni ti stari bili blesavi. a zakaj su onda danas?? ništa me ne revoltira više od starih i klimavih nam sugrađana koji se trude iz petnih žila zagorčati život svima oko sebe. beskompromisno i uz maksimum truda. jasno je meni da im je dosadno i da se ne osjećaju korisnima u društvu. ali ako nam već ne koriste zakaj se trude maltretirati nas? a babe su definitivno najgore. ne znam je li se ikad nekome desilo da slučajno trkne neku babu u tramvaju ili zapne za njenu vrećicu s placa (koja uredno ima više sadržaja nego kaj ga prođe kroz moj frižider tijekom cijelog mjeseca) i nakon toga joj se nekim ne daj bože slučajem ispriča? povratna informacija je nešto tipa: "balavac jedan neotesani, kak se to ponašaš u tramvaju! mogel si me ubiti, kaj da sam opala na pod i strgala si ruku/nogu/kuk/nos?! sram te budi! kad sam ja bila mlada jaaaako smo pazili na sigurnost i dobrobit starijih, a ne se ovak zaletavali kaj muhe bez glave!", a odgovor je - faking vot?? iako se čovjek fino i iskreno ispriča dobije po nosu kao da joj je, u najmanju ruku, radio ono kaj ameri rade svojim ratnim zarobljenicima. mislim, u takvom trenutku ti kroz glavu prođe tisuću misli, ali zbog iznenađenja uzrokovanog očito pažljivo isplaniranom i istreniranom taktikom baražne paljbe jedina reakcija je vilica dolje i tup pogled. naravno, baba se tu ne zaustavlja, već se u ratničkom zanosu okreće prema prvoj osobi koja sjedi a ima manje od njezinih miljardu godina i počne joj srat da bi se i ona trebala osjećati posramljeno upravo zato kaj sjedi umjesto da fino stane na svoje mlade/zdrave/čvrste noge i pusti fino starije da zauzmu to mjesto. sad sam se sjetio jedne divne rečenice iz "malcolm in the middle" kad im baka kuca na vrata a najstariji (francis, brijem) reagira sa "who opened the gates of hell"! pa mislim, ti starci su gori od male djece. oboje imaju nerazumne prohtjeve, zahtijevaju biti u centru pažnje, dave nas nekim neshvatljivim i samo njima fascinantnim mislima, konstantno seru svud uokolo i uživaju u tome. no, postoji i nekoliko razlika. klinci su ful slatki i zanimljivi, a možda i najbitnije - bespomoćni. dok, s druge strane, ovi nisu nimalo slatki, ful su dosadni i naporni, i nažalost imaju sredstva za postizanje cilja (and they are not affraid to use it!).kako imam klizno radno vrijeme nikad nema pravila kad idem na job i kad sam doma. nekad sam u tramvaju već u 6 ujutro, a nerijetko se vraćam već dosta kasno, tipa 9-10. ali uvijek kad sam u tom stočnom kontejneru, kojeg u šali nazivamo gradskim prijevoznim sredstvom, vidim te starce. uvijek su unutra. bar pola putnika ima prosjek godina 150. a kam oni stalno idu? jedva uspiju hodati, a kamoli se popeti po tim visokim stepenicama, ali ne, oni konstantno trebaju nekam ići. stalno oni imaju nekaj za obavljati, fascinatno. brijem da je to zato kaj imaju besplatan prijevoz. kao: "kaj buš ti baba danas delala?" "a kajjaznam, idem 14 put od črnomerca do dubrave, a ti?" "ja bum danas od remize do borongaja, ali se možda na trgu preselim na tvoju relaciju pa bumo se i vidle". ali znaju oni biti i zabavni. najbolje si je zasjest na stranu tramvaja gdje su vrata, i to za vrijeme špice na trgu. pogledom kroz prozor skuži se njih dvadesetak u pozor poziciji kao na 100 m sprintu. tramvaj se približava, napetost raste, polako se zaustavlja, pogledi grozničavo traže slobodna i potencijalno slobodna mjesta, u glavi se očito stvaraju taktike napada, vrata se otvaraju i počinje! nešto nevjerojatno! pokušaji ulaska dok ljudi još izlaze, laktarenje i to u točke na tijelu za koje znaju da će usporiti protivnika ako ga ne i potpuno onesposobiti, sprintevi poput onog kada čovjeka ganja čopor gladnih vukova i bacanje na slobodna mjesta, nešto tipa ulaska u bus onog lika u cappy reklami. strava! :)))) a oni koji ne uspiju uloviti slobodno mjesto stanu si pored prvog zauzetog mjesta (često pored odokativno najmlađe osobe u tramvaju) i krene vidljivo cijelotijelno drhtanje popraćeno teškim i dubokim hroptajima kao da će se svaki tren srušiti na pod. naravno, ne sumnjam da si je već isplanirala zadnje riječi: "to je... zato... kaj mi se klipan... nije štel zdignuti...". a kaj je bilo sa onim sprintom od malo prije?? čovječe, pa nekad i mene posrame kak mogu potegnuti! no, poanta je da su smiješni, ne da su zli. da se ne bi netko zabunio. |
da, da, iako u potpunosti hetero danas sam osjetio kak je to dobiti tamo gdje sunce ne sija...naime, iako sam do jučer morao uplatiti ratu na kreditnoj, a za 3 dana moram iskašljati gro plaće za stanarinu i za račune, plaće - nema. jok, nula, ništa, štanga, nicht, pušiona... doduše, plaća je uplaćena jučer (u zadnji čas, samo da primjetim), ali nezgodnom igrom slučaja uplaćena je na neki random račun. drago moje računovodstvo mi je poklonilo osjećaj kako fizičkog tako i mentalnog silovanja, u čemu im je (još mi draža) banka svesrdno pomagala. u petak će i gazde, nešto mi govori. zanimljiv je taj osjećaj koketiranja između panike, očajanja i apsolutne potrebe za destrukcijom. brijem da se tak žene osjećaju za vrijeme PMS-a. i kaj sad napravit?? ništa, zasjest za komp i kao demonstraciju svoje nemoći pisat blog. eto. mislio sam da će mi biti lakše. nije. |
malo Toola da podeblja uvod... :)"The only way to fix it is to flush it all away. Any fucking time. Any fucking day. Learn to swim, I'll see you down in Arizona bay. Some say a comet will fall from the sky. Followed by meteor showers and tidal waves. Followed by faultlines that cannot sit still. Followed by millions of dumbfounded dipshits. Some say the end is near. Some say we'll see armageddon soon. I certainly hope we will cuz I sure could use a vacation from this Silly shit, stupid shit..." daklem, o čemu je ovdje riječ? stvar je u tome da mi je pun kurac fejkera, idiota, primitivaca, debila, seljačina i ekipe koja tolko visoko surfa na ego valu da više ne vide ništa oko sebe. da, da otkrivam toplu vodu, znam, al sada sam bar našao mjesto gdje to mogu reći a da ne vidim kako isto nema apsolutno nikakvog odjeka. zabluda i neznanje su divne stvari! a zakaj već nije bilo naslova u novinama "Mladić bezrazložno namlatio nekoliko državnih službenika/kolega/suradnika/slučajnih prolaznika"?? zbog Eve... Eve drži glavu nad vodom, fala bogu. stoga, već je jasno da će ovdje biti hrpa filozofiranja, sranja, ispucavanja i pisanja o Eve :) nego, volio bih danas prokomentirati novog člana jahača apokalipse - spam! dammit! da mi je naći tu ekipu, ma makar jednog! mislim, shvatio bih da mi se jednom tjedno proba uvaljat neka reklama, al zakaj za boga miloga 4-5 njih sa iste adrese u istom danu?! i ne znam da li je itko probao onaj čarobni "unsubscribe here" diskretan link pri dnu takvog mejla (ako ga uopće bude!)? klikanje na taj link je ekvivalent pokušaja šivanja rane sa pneumatskom bušilicom i sajlom... drugi dan broj spam mejlova skače sa cca 30 na nekih 1,800,000! katafakinstrofa! svaki trzaj u pokušaju obrane kažnjava se brzo i okrutno. no way out... drugi tip mejlova koji definitivno klasificiram kao spam su odma-šalji-na-500-adresa-jer-će-inače-crna-baba-uroke-bacit-i-imat-ćeš-10-godina-zle-sreće-i-kurje-oči-na-svakom-prstu-do-kraja-života iliti tzv. "lanci sreće". koja mi je to nezamisliva sreća dobiti toliko takvih mejlova da mi zblokaju bandwith sveudilj se spuštajući na moj nevini i protiv takvih gluposti ne cijepljeni outlook. ma i nije to tak žalosno koliko je žalosna ekipa koja actually napravi forward tak nečeg živeći u strahu od kazne kurjim očima ne napravi li isto... i onda još za svaki slučaj ponovno pošalju isti mejl istim ljudima dan kasnije. mislim, nikad se ne zna... |